Stepen duhovnog napredovanja čoveka ogleda se i kroz telesne pokrete, zbog čega zen majstori posmatraju veštine monaha kao odraz duhovnog stanja.

Iako ću se kasnije vratiti na ovo pitanje, hteo bih da ovde pobliže razmotrim jednu stvar koja je za psihoanalizu od presudnog značaja, to će reći — prirodu uvida i spoznaje koji dovode do preobražaja nesvesnog u svest.

Zen je nemoguće razumjeti bez poznavanja osnova budističkog učenja. Za budizam, ovaj je svijet iluzija predstavljen Marom, božanstvom neobične ljepote i privlačnosti, koje ima moć zaslijepiti čovjeka svojim sjajem, ali taj sjaj i ljepota nisu stvarni, već su dio svijeta iluzije. Mara je sinonim naše vlastite vizije stvarnosti koja je više rezultat naših želja i htijenja, onog kako bismo mi htjeli da jest, nego onog što stvarno jest.

Koncept »iznenadnog probuđenja« značio je da se odbacuje sticanje zasluga i stupnjevito napredovanje. Da bi izazvali prosvetljenje, učitelji su se sve više služili vikom, ćuškama, pitanjima i paraboličnim radnjama.[2]

Frojd je jasno sagledao da potiskivanje remeti čovekovo osećanje stvarnosti i da otklanjanje potiskivanja vodi jednoj novoj percepciji stvarnosti. Izobličujuće dejstvo nesvesnih težnji Frojd je nazvao prenosom; kasnije je H. S. Saliven istu pojavu nazvao parataksičkim iskrivljavanjem. Frojd je otkrio (najpre u odnosu pacijenta prema analitičaru) da pacijent analitičara ne vidi onakvog kakav je, već kao projekciju vlastitih iščekivanja, želja i nelagodnosti kako su prvobitno uobličene iskustvima sa važnim ličnostima iz njegovog (pacijentovog) detinjstva.

Po Frojdovoj koncepciji, osvešćivanje nesvesnog imalo je ograničenu funkciju pre svega zato što se pretpostavljalo da se nesvesno uglavnom sastoji od potisnutih, nagonskih želja, nespojivih sa civilizovanim životom. Frojd se bavio pojedinim nagonskim željama (kao što su rodoskrvni porivi, strah od škopljenja, zavist zbog nemanja penisa itd.) uz pretpostavku da je u životu dotičnog pojedinca svest o njima bila potisnuta.

Buda je tvrdio da je probuđenje koje je, nekada davno zaboravljeno, on samo ponovo otkrio, dostupno svakome ko je spreman da uloži napor i predanost potrebne da se ide plemenitim osmostrukim putem do njegovog kraja. Na svakom od nas je da tu tvrdnju sam za sebe proveri.

U postizanju budinstva nema mesta namernom naporu. Jedini je način i dalje nastaviti obične i uzbuđenja lišene radnje: vršiti veliku i malu nuždu, nositi odeću, jesti obroke i leći kad se umorite. Prost čovek će vas ismejati, ali mudar će razumeti.[5]

Zen budizam je 520. godine utemeljio indijski redovnik Bodhidharma. Iz Kine se širi u druge dijelove istočne Azije gdje se inkulturira i stvara specifične lokalne inačice. U thirteen. stoljeću uveden je u Japan gdje je do 16. stoljeća značajno utjecao na sveukupni život, osobito na ratnički stalež samuraja.[1] Zen prihvaća doktrinu Buda-prirode raširenu u kineskoj mahayani te je cilj prakse otkrivanje izvornog stanja koje je suštinski stanje Bude i postizanje direktne percepcije stvarnosti.

Sva su ljudska bića već prosvetljena. Svi su bude po svojoj prirodi. Meditativni napor i nije ništa drugo nego sam akt budin.[eleven]

Ukoliko izvesna osoba živi u kulturi u kojoj se ne sumnja u ispravnost aristotelovske logike, njoj je neobično teško, ako ne i nemoguće, da bude svesna iskustava koja protivreče aristotelovskoj logici, te su, sa stanovišta kulture kojoj ta osoba pripada, besmislena. Dobar primer je Frojdov pojam ambivalentnosti, po kome se istovremeno može osećati i ljubav i mržnja prema istoj ličnosti.

U životu zen monaha Sta je Zen Budizam?! smenjuju se meditacija, molitve i težak fizički rad. Trajna duboka usredsređenost u bilo kojoj delatnosti, bilo meditaciji ili radu, vodi uvidu i budnosti. Svrha ovih disciplina je da se kroz rad, usredsređenost i beskrajna ponavljanja um oslobodi stega i počne neometano iskazivati.

Kada je jedan učenik zaboravio da pozvoni gong jer se zagledao u devojku koja je prolazila, Ekido ga je pretukao štapom, tako da je ostao na mestu mrtav. Zen tradicija u potpunosti pravda ovaj događaj, a nakon ubistva je navodno došlo do probuđenja deset učenika u tom manastiru.[sixteen]

, razgovori u četiri oka između učitelja i učenika, čija je svrha bila provjeriti stupanj spoznaje učenika, i koani koji su u tim prigodama bili zadavani učeniku, bili su namijenjeni učenicima koji su već prošli određene faze nutarnjeg razvoja, jer je